Uvod u energetske kabele

Kabeli za napajanje koriste se više od jednog stoljeća. Godine 1879. američki izumitelj TA Edison stvorio je kabel tako što je bakrenu šipku omotao jutom, umetnuo je u željeznu cijev i prostor ispunio asfaltnom smjesom; postavio je ovaj kabel u New Yorku, pionirski podzemni prijenos energije. Sljedeće godine, britanski izumitelj Callender razvio je energetske kabele s-impregniranim papirom-izolaciju asfaltom. Godine 1889., SZ Ferranti (UK) postavio je 10 kV kabel s uljem-impregniranim papirom-izoliranim između Londona i Deptforda. Do 1908. godine u Velikoj Britaniji uspostavljena je kabelska mreža od 20 kV, a primjena energetskih kabela postala je sve raširenija. Godine 1911. Njemačka je postavila visokonaponski kabel od 60 kV-, označivši početak razvoja visokonaponskih-kabela. Godine 1913. M. Höchstädter (Njemačka) razvio je pojedinačno oklopljeni kabel; ova je inovacija poboljšala unutarnju distribuciju električnog polja i eliminirala tangencijalni stres na površini izolacije, što predstavlja prekretnicu u evoluciji energetskih kabela. Godine 1952. Švedska je postavila kabel ekstra{28}}visokog-napona od 380 kV u elektranu na sjeveru, ostvarivši praktičnu primjenu takvih kabela. Do 1980-ih proizvodili su se ultra{32}}naponski-kabeli za napajanje nominalnog napona od 1100 kV i 1200 kV.